Svoje školovanje započeo je Firenci kao zlatarski šegrt, majstorsku dozvolu dobiva 1404. Kroz svoj život bio je aktivan kao kipar. U mladosti se bavio isključivo skulpturom, oblikovao je dramatično pokrenute likove (Abraham žrtvuje Isaka, natječaj za vratnice firentinske krstionice).
Arhitekturom se počinje baviti 1404., prvo kao savjetnik u izgradnji crkve Santa Maria Novella. Nakon boravka u Rimu oduševljava se umjetnošću starog Rima. Vrijedno se i sistematski bavio crtanjem antičkih spomenika i zapravo je on otkrio linearnu perspektivu. To njegovo otkriće ostavilo je dalekosežne posljedice za razvoj slikarstva renesanse, međutim on se sam sve više okretao arhitekturi.
Projektirajući svoje građevine, dao je temelje cjelokupnoj renesansnoj arhitekturi. Surađivao je u gradnji firentinske prvostolnice i konstruirao je njezinu golemu kupolu (tzv. Duomo – 93 m visoka, imala je tambur sa rebrastim pojačanjima i lanternom na vrhu iz 1417. g.)...
Fujiwara No Takanobu, Portret velikaša Minamota no Yoritoma, 1179., boja na svili.
Japanska umjetnost je umjetnička produkcija Japanaca na području današnje države Japana.
Japan je bio još izoliraniji od Kine, i uvelike je ovisio o njoj; Kina je bila jedini dostupni izvor civilizacije, stila i znanja. Japanska kultura je nastala kao direktna kopija Kineske kulture ili kao otpor Kineskoj kulturi. Umjetnost ovog vremena se kronološki dijeli na periode: Jōmon, Yayoi i Kofun.
Povijest Japana zapravo i započinje tek u 6. st. nakon poticajnih uvoza iz Kine kao što su bili: budizam, ideja carske uprave, pismo koje je prilagođeno japanskom jeziku i umjetnosti. Japanska skulptura je pratila pojave iz Kine, osim nekoliko domaćih elemenata kao što je monumentalnost, npr. 14 m visok brončani Buda iz Kamakure...
