Prijeđi na sadržaj

Suradnik:Bugoslav/Gramatika

Izvor: Wikipedija


13.5. Mogućnost različitih gramatičkih i sintaktičkih univerzuma

Još prije nastanka najvažnijih Levi-Straussovih strukturalističkih ekstrapolacija objavljeni su tekstovi L. B. Whorffa jednog od najosebujnijih socio-lingvističkih istraživača, čije su analize gramatičkih oblika Indijanaca američkog jugozapada iznijele na vidjelo osebujne gramatičke forme koje se bitno razlikuju od strukture gramatika modernih jezika7. Da samo spomenem neke od najvažnijih razlika, npr. u tvorbi plurala, u deklinacijama, u nepostojanju perfekta i futura te u zamjeni tih vremenskih oblika prostornim determinacijama itd. S druge strane, područje npr. Europe prostor je rasprostrtosti velikog broja jezika koji su svi, iako veoma raznoliki i po fonemskoj strukturi međusobno nesvodivih izraza, ipak svi (bez obzira da li se radi o nekom germanskom, romanskom, slavenskom ili ujgurskom jeziku kakvim su finski i mađarski) strukturno istovjetni po osnovnim gramatičkim odrednicama, pa se prevođenje iz jednog jezika u drugi svodi, najpretežnijim dijelom, na pronalaženje odgovarajućeg leksičkog ekvivalenta u drugom jeziku. Rezultat je posve drukčije fonemsko ruho, ali struktura po kojoj se to raznoliko bogatstvo zvučnih artikulacija integrira u saopćenje u oba je slučaja vrlo lična jer svi ti jezici imaju, najsumarnije govoreći, istu gramatičku strukturu, što je Whorff i nazvao standardnom europskom jezičnom strukturom (SAE). Različitost indijanskih jezika koje je istraživao (Hopi, Shoni, Nutka itd.) uključuje drukčija pravila referencije na označeno, posljedicu toga je posve različita subjektivno-doživljajna dimenzija pojedinih sudionika komunikacije. Naime, suprotno laičkoj predodžbi da su jezičke mogućnosti prije svega rezultat saopćavanja specifičnih subjektivnih stanja i potreba, pa da je shodno tome različitost subjekata razlogom različitog jezičnog sustava kojim komuniciraju, suvremena teorija više inzistira na činjenici da postojanje različitih jezičnih sustava stvara različite pojedince, ali, više svega, da rezultira vrlo specifičnim artikuliranjem temeljnih egzistencijalnih pitanja svijeta i života, što osnažuje mnogo raniju Russelovu tezu da su mnoge osnovne filozofske dileme (posebno one nerješive) nekorektne ekstrapolacije iz gramatičkih i sintaktičkih pravila te da generiraju iz nerazumijevanja upotrebe i prirode jezika. Doista, iz svjetonazora Hopi Indijanaca većina se problema klasične grčke filozofije ne može ni javiti kao problem, niti pak suvremeno industrijsko društvo Europe može uspostaviti i izraziti ontološke probleme koji bi bili korespondentni Hopi doživljavanju svijeta, a koji su, kako rekoh, uvjetovani gramatičkom strukturom Hopi jezika.

     7  Tezu o tome da su bitne razlike između jezika one koje se odnose na razlike gramatičkih struktura i sintaktičkih pravila, a ne na razlike u fonološkoj artikulaciji i fonemskom fondu, prvi je sustavnije razradio američki antropolog E. Sapir. Međutim, tek je Whorff to doveo u vezu s kulturnim obrascima pojedinih zajednica u svom posthumno izdanom djelu Language, Thought, and Reality (1956), izbor iz kojeg je preveden u izdanju BIGZa, Beograd 1980.

Citirano iz: Stanko Petković, Josip Kregar, Ogledi o društvenim procesima i institucijama, Zagreb : Sveučilišna tiskara, 1994., str. 341., ISBN 953-6231-07-7

 Komentar: Stanko je Petković pisao o ovome u knjizi Ogledi o društvenim procesima i institucijama (Sveučilišna tiskara, Zagreb, 1994., str. 341., ISBN 953-6231-07-7).

Spoznaje F. Boasa (1858. – 1942.) i E. Sapira (1884. – 1939.) slijedio je L. B. Whorfa i došao do Sapir–Whorfove zasade o jezikoslovnoj nepotpunosti. On je opisao, kako kaže, standardnu europsku jezičnu strukturu (SAE) (vidi i: "balkanska" jezična struktura). U kojoj su mjeri oni udaljeni od učenja F. de Saussurea, to tek treba vidjeti. Je li još uvijek živ neki oblik poslijetvorevinstva? Koji pristup nama najbolje odgovara?

Možda bi se pomoću ovoga sklopovlja moglo pokazati kako su priče o istosti književnih jezika zbog sličnosti gramatika obično znanstveno ruglo. Ako su svi europski jezici strukturno istovjetni po osnovnim gramatičkim odrednicama, zašto bi se onda isto primjenjivalo samo na srednjojužnoslavenski dijasustav? -- Bugoslav (razg.) 22. ožujka 2012., 18:32 (CET)