Marine Le Pen
| Marine Le Pen | |
 Marine Le Pen (2014.) | |
| 2. predsjednica Nacionalne fronte | |
|---|---|
| trenutačno | |
| u službi od 16. siječnja 2011. | |
| Prethodnik | Jean-Marie Le Pen |
| Članica Europskog parlamenta | |
| trenutačno | |
| u službi od 20. srpnja 2004. | |
| Rođenje | 5. kolovoza 1968., Neuilly-sur-Seine, Francuska |
| Politička stranka | Nacionalna fronta |
| Zanimanje | odvjetnica |
Marion Anne Perrine Le Pen (Neuilly-sur-Seine, 5. kolovoza 1968.), jefrancuska pravnica i političarka. Bila je kandidatkinja na predsjedničkim izborima u Francuskoj 2012., 2017., te 2022. godine. Članica je Nacionalne fronte (RN), a bila je i predsjednica stranke od 2011. do 2021. godine. Članica je Narodne skupštine od 2017. godine, te je od 2022. godine predsjednica kluba stranke.
Le Pen provodi pokret "de-demonizacije stranke" kako bi poboljšala njezinu sliku u društvu, a to je uključivalo isključenje članova optuženih za rasizam i antisemitizam. Izbacila je svog oca iz stranke u kolovozu 2015., nakon što je dao brojne kontroverzne izjave. Podržava ekonomski nacionalizam, favorizira intervencionističku ulogu vlade, a protivi se globalizaciji i multikulturalizmu. Le Pen podržava ograničavanje imigracije.[1] U prošlosti je davala potporu Vladimiru Putinu i Rusiji, zagovarajući bližu suradnju s Rusijom, prije ruske invazije na Ukrajinu 2022.; koju je oštro osudila, ali je izjavila da bi Rusija "mogla ponovno postati saveznik Francuske" ako rat završi.[2][3]
Smještena je na desnicu političkog spektra, iako ju neki kritičari stavljaju u krajnju desnicu.[4][5][6][7]
Životopis[uredi | uredi kôd]
Rođena je 5. kolovoza 1968. godine u Neuilly-sur-Seineu, kao najmlađa od tri kćerke Jean-Marieja Le Pena, francuskog političara bretonskog porijekla i osnivača Nacionalne fronte.
Nakon što je diplomirala 1992. godine, radila je kao odvjetnica do 1998.
Majka je troje djece. Udavala se i razvodila dva puta, te je od 2009. god. u izvanbračnoj vezi s Louisom Alioutom, također političarom iz redova Nacionalne fronte.
Politička karijera[uredi | uredi kôd]
Od 1998. godine bavi se profesionalno politikom, kao članica Nacionalne fronte koju je osnovao njen otac.
1998. god. bila je postala članicom regionalnog parlamenta u središnjoj (oko Pariza) pokrajini Île-de-France. Članica je Europskog parlamenta od 20. srpnja 2004. (najprije je izbarana iz Île-de-France; ode 2009. u sjeverozapadnoj Francuskoj.
2003. god. - u svojoj 35 godini - postaje članicom predsjedništva stranke. Dana 16. siječnja 2011., Marine Le Pen na stranačkoj konvenciji u Toursu osvojila je 67,65 posto glasova i izabrana za predsjednicu Nacionalne fronte. Nakon skoro 40 godina vođenja Nacionalne fronte, Jean-Marie Le Pen (82) predao je palicu svojoj kćeri.[8]
Ona je kandidatkinja Nacionalne fronte na predsjedničkim izborima u proljeće 2012. godine. Na izborima osvaja 17,90 posto glasova.[9][10][11]
Nakon što je u zadnjim godinama pod vodstvom njenog oca stranka imala nešto više od 4 posto podrške glasača, nakon 5 godina pod vodstvom Marine Le Pen stranka uspijeva dobiti preko 27 posto podrške naroda, postavši krajem 2015. godine najjačom strankom u Francuskoj. U procesu stjecanja veće potpore glasačkog tijela, donekle se odmakla od vrlo radikalnih desničarskih političkih stavova svojega oca, s kojim je 2015. god. u javnoj zavadi.[12]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Mounk, Yascha. 1. svibnja 2017. No, There Is No Case for Le Pen. Slate (engleski). ISSN 1091-2339. Pristupljeno 8. lipnja 2024.
- ↑ Paris, Vivienne Walt /. 9. siječnja 2017. Why France's Marine Le Pen Is Doubling Down on Russia Support. TIME (engleski). Pristupljeno 8. lipnja 2024.
- ↑ Thompson, Hannah. 3. travnja 2022. Marine Le Pen: 'Putin could become ally to France again'. www.connexionfrance.com (engleski). Pristupljeno 8. lipnja 2024.
- ↑ Macron's far-right rival, Le Pen, reaches all-time high in presidential second-round vote poll. Reuters. 4. travnja 2022. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. travnja 2022. Pristupljeno 5. travnja 2022.
- ↑ French far-right leader Marine Le Pen closing gap on Emmanuel Macron, new polls show. TheJournal.ie. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. travnja 2022. Pristupljeno 5. travnja 2022.
- ↑ French election: Far-right Le Pen closes in on Macron ahead of vote. BBC News. 8. travnja 2022. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. travnja 2022. Pristupljeno 8. travnja 2022.
- ↑ The rise and rise of France's far-right Marine Le Pen. the Guardian (engleski). 4. travnja 2022. Pristupljeno 20. travnja 2022.
- ↑ Marine Le Pen na čelu francuske krajnje desnice, www.tportal.hr
- ↑ Ekstremna desnica trijumfirala bi na predsjedničkim izborima u Francuskoj! Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. kolovoza 2011. (Wayback Machine), www.jutarnji.hr
- ↑ Anketa: Desničarka Le Pen potukla bi Sarkozya na izborima, www.tportal.hr
- ↑ Marine Le Pen vodi u anketama Arhivirana inačica izvorne stranice od 11. siječnja 2012. (Wayback Machine), H-Alter
- ↑ "Le Pen feud: Jean-Marie in outspoken attack on daughter Marine over her 'betrayal'", John Lichtfield za "The Independent", 9. kolovoza 2015.
Bibliografija[uredi | uredi kôd]
Autobiografija[uredi | uredi kôd]
- À contre flots, Jacques Grancher, 2006 ISBN 2733909576 (fr.)
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Europski parlament: službena biografija (engl.)
- Nacionalna fronta: službena biografija Arhivirana inačica izvorne stranice od 27. studenoga 2011. (Wayback Machine) (fr.)
- Stranica predsjedničke kandidature (fr.)
.svg){kind=small}