Prijeđi na sadržaj

Crnogorci

Izvor: Wikipedija
»Crnogorac« preusmjerava ovamo. Za službeni list Kneževine Crne Gore 1871.1873., pogledajte Crnogorac (list).
Crnogorci
Mihailo • Bodin • Njegoš
Nikola I. • Popović • Miljanov
Jelena • Vučinić • Mijatović
Ukupno pripadnika
400 000 - 500 000 (pretpostavka)
Značajna područja naseljavanja
Crna Gora 278.865 (2011.)[1]
Srbija 38 527
Hrvatska 4926
Sjeverna Makedonija 2686
Slovenija 2667
Albanija između 2000 i 2500
Kanada 2370
Australija 1171
Brazil 800
Jezik
crnogorski, srpski
Vjera
većinski pravoslavlje; islam
Povezane etničke grupe
Indoeuropljani
Slaveni
Južni Slaveni

Crnogorci (crnogorska ćiril.: Црногорци) su južnoslavenski narod nastanjen uglavnom na području Crne Gore.

Govore crnogorskim i srpskim jezikom, koji pripadaju skupini južnoslavenskih jezika. Velikom većinom su pravoslavci.

Podrijetlo

Crnogorci su jedan od najmalobrojnijih slavenskih naroda. Razvili su se putem prožimanja s balkanskim starincima u procesima slavenske asimilacije, zadobivši na taj način svoj prvi etnonim - Dukljani.

U sličnim povijesnim procesima formirani su svi suvremeni narodi Europe, tako i slavenski narodi jugoistočne Europe.[2]

Predci Crnogoraca, najranije krajem 6. st. i najkasnije tijekom 8. stoljeća naselili su područja suvremene Crne Gore[3] da bi sredinom 11. st. osnovali svoju prvu nezavisnu državu Dukljansko kraljevstvo.[4]

Unatoč povremenim okupacijama, Crnogorci su kroz svoje različite državne tvorevine, od Dukljanskoga kraljevstva, preko Zete, Balšića i Crnojevića države u srednjem vijeku, do Kraljevine Crne Gore, te Crne Gore kao federalne jedinice u Jugoslaviji, uspjeli očuvati državnu i etničku jezgru i 2006. konačno obnoviti svoju neovisnost.

Nacionalni i državni barjak Crnogoraca

Crnogorska plemena

Povijest

Jezik

Crnogorci govore ijekavskim štokavskim narječjem srednjejužnoslavenskog dijasustava. Od 2007. Ustavom Crne Gore kao službeni je potvrđen crnogorski jezik.

Vjera

Crnogorci su pravoslavci, uglavnom vjernici Srpske pravoslavne crkve, no od 1993. i obnovljene autokefalne Crnogorska pravoslavna crkva.

Običaji

Običaji Crnogoraca vezani su primjerice i uz 'krsnu slavu', koja dolazi jednom godišnje, na dan sveca zaštitnika obitelji, bratstva. 'Krsna slava' u Crnogoraca nije se mijenjala, i prelazila je s koljena na koljeno. Kršenje pravila da se mijenja svetac zaštitnik bila su veoma rijetka. Najpoznatiji crnogorski sveci zaštitnici su: Sveti Nikola-Nikoljdan, Aranđelovdan, Jovan(nj)dan, Đurđevdan i Sveta Petka.

Običaji proslavljanja ‘prislavice’ ('poslužbice’) također se javljaju uz nekog sveca, međutim u ovom slučaju to se čini na dan kada se nekome dogodilo nešto jako ružno, ili pak nešto lijepo. Odaje se poštovanje i zahvalnost svecu, a obitelj ili bratstvo pripremi manju svečanost te se pogosti obilnijim ručkom.

Poznate ličnosti

Plemena

Simboli

Vladari

Vidi još

Izvori

  1. Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Crnoj Gori 2011 godine: Stanovništvo Crne Gore prema polu, tipu naselja, nacionalnoj, odnosno etničkoj pripadnosti, vjeroispovest i maternjem jeziku po opštinama u Crnoj Gori (PDF) (crnogorski). Zavod za statistiku Crne Gore (MONSTAT). 12. srpnja 2011. Pristupljeno 12. veljače 2012.
  2. Dr. Špiro Kulišić O etnogenezi Crnogoraca. Kulišić utvrdio je kako u bizantskim izvorima i kasnije nema pomena o tome da Srbi ili Hrvati u značajnijim skupinama naseljavaju područje u 11. st. oformljene dukljanske države.
  3. Dr. Radoslav Rotković piše (cit.u originalu): Slavenski predci suvremenih Crnogoraca došli su iz Polablja... u ranom 6. st., predci Crnogoraca naselili su Prevalis. Kasnije će Prevalis postati Dukljansko kraljevstvo a njeni stanovnici Dukljanski Slaveni ili Dukljani. (Odakle su došli preci Crnogoraca, 1995.g.)
  4. Vladimir Jovanović, Crnogorci i "Rase Evrope", na crnogorskom jeziku. Carleton S. Coon, poznati američki antropolog, u djelu Rase Europe (orig. The races of Europe, New York, 1939.), oslanjajući se na parametre kompleksnih terenskih istraživanja, utvrdio je da su suvremeni Crnogorci, vjerojatno najviši i najteži u Europi. Coon veli da su Crnogorci suviše riđi za običan dinarski tip, te izdvaja karakteristični tip Crnogoraca. U izvorniku ga naziva The Old Montenegrin type a on zapravo je podudaran Borreby type-u, koji u osnovi karakterizira robusnost tijela i glave, svjetlija koža, isto takva kosa i brada. U Europi Borreby typ najvećma je prisutan u suvremenoj u sjevernoj Njemačkoj, arealu Polablja. Coon veli: The Old Montenegrin type koncentriran je u jugozapadnim planinskim marginama Crne Gore, sjeverno od Skadarskoga jezera, u najkonzervativniji dio kulture Kraljevine, kao i u etničko središte crnogorske nacije

Vanjske poveznice

Literatura

  • V. M. G. Medaković, Život i običaji Crnogoraca, Novi sad, 1860, 57.
  • J. Erdeljanović, Kuči, SEZ VIII, 203-204.
  • Š. Kulišić, Tragovi arhaične rodovske organizacije i pitanje balkansko-slovenske simbioze.
  • P. Šobajić, Bjelopavlići i Pješivci, SEZ XXVII, 246-247.
  • I. Popović, Neki gentilni i njima srodni termini kod Crnogoraca i Arbanasa, Radovi, Naučno društvo BiH, Sarajevo 1954, II.
  • M. Lutovac, Pleme, splemenjavanje i rasplemenjavanje u Gornjem Polimlju i nekim drugim oblastima Stare Raške, 2. Isti, Srbljaci u Gornjem Polimlju, GEM, Beograd 1935, 8-15.