Prijeđi na sadržaj

Baltazar Bogišić

Izvor: Wikipedija
Baltazar Bogišić
Opći imovinski zakonik Kneževine Crne Gore

Baltazar Bogišić (poznat i kao Baldo ili Valtazar; Cavtat, 20. prosinca 1834.Rijeka, 24. travnja 1908.), hrvatski pravnik i etnograf,[1][2] rodom katolički Srbin.[3] Redoviti član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (danas Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti) od njezina osnutka 1867. godine, član niza drugih akademija i znanstvenih društava, te nositelj nekoliko visokih europskih odlikovanja.

Životopis

Maturirao je u Veneciji, a nakon studija po različitim europskim sveučilištima, doktorirao je filozofiju i pravo. Posljednje godine života proveo je kao privatni učenjak u Parizu gdje je objavio više radova o pravno-povijesnoj problematici Dubrovnika. Gotovo čitav njegov rad posvećen je proučavanju prava, ustanova i običaja slavenskih naroda. Bio je izraziti predstavnik povijesne pravne škole. Jedan je od najvećih hrvatskih bibliofila. Svu svoju imovinu, između ostaloga i knjižnicu s osamnaest tisuća svezaka, koja se s arhivom i grafičkom zbirkom čuva u Institutu HAZU u Cavtatu, ostavio je cavtatskoj općini.

Obitelj

Baltazar Bogišić rođen je 20. prosinca 1834. godine u Cavtatu, gdje je i kršten dva dana kasnije pod imenom Baldo Antun Petar Bogišić – kao sin Vlaha Bogišića i Marije Miljan, žitelja Cavtata. Život cavtatskog ogranka obitelji Bogišić počinje preseljenjem Baltazarovog djeda, Balda, iz konavoskog sela Mrcine u Cavtat još 1802. godine, gdje je kroz život djelovao kao pomorac i trgovac. U poslu su s njim sudjelovali i njegovi sinovi Petar i Ivan, a kasnije i Vlaho, Baltazarov otac. Baltazarova majka Marija (kćer Antuna Miljana i Katarine rođ. Pervitić) umrla je 11. veljače 1837. u dobi od 26 godina – nepuna tri tjedna nakon rođenja Baltazarove sestre Marije. Cavtatski ogranak obitelji Bogišić izumire Baltazarovom smrću 1908. godine u Rijeci.

Spomenik Baltazaru Bogišiću u Cavtatu

Njegovim najvećim djelom svakako možemo smatrati Opšti imovinski zakonik Knjaževine Crne Gore koji je Bogišić pripremio na poziv kneza Nikole I. Petrovića. Bogišić se budući je bio upoznat s crnogorskim običajnim pravom, 1873. godine prihvatio izrade modernog građanskog zakonika za Crnu Goru, sve uz suglasnost ruskog cara Aleksandra II. Knez Nikola je Zakonik proglasio 1888. godine, a Bogišića je 1893. godine postavio za ministra pravosuđa, koji je položaj Bogišić držao do 1899. godine. U tom su periodu i priređene neke izmjene Zakonika. U osnovi utemeljen na patrijahalnom nasljeđu, kombiniran s tada najsuvremenijim pravnim standardima, Zakonik je predstavljao korak naprijed u crnogorskom društvu, a u suvremenoj je znanosti Bogišić za njega dobio mnoge pohvale.

Izvori

  1. Baldo Bogišić, Hrvatska enciklopedija, pristupljeno 5. svibnja 2024.
  2. Baltazar (Baldo) Bogišić, Proleksis enciklopedija, pristupljeno 5. svibnja 2024.
  3. Tolja, Nikola. 2011. Dubrovački Srbi katolici: istine i zablude. Dubrovnik. str. 318–319

Literatura

  • Niko Kapetanić i Nenad Vekarić, Konavoski rodovi (Pi – Ž). Zagreb – Dubrovnik: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zavod za povijesne znanosti u Dubrovniku, 2003: 16–17.
  • Matična knjiga rođenih župe Cavtat (1833–1839), mikrofilm. Hrvatski državni arhiv u Zagrebu. Dostupno na: familysearch.org.