Julius Eker

Julius Eker (Zaistovec pokraj Križevaca, 1897. – Jasenovac, 1942.) bio je obrtnik, esperantist, prijeratni komunist i žrtva koncentracijskog logora Jasenovac. Inače radi se o puncu, testu, Josipa Manolića te se nekim izvorima se spominje i kao Julije Eker, ili Julijus Ecker.

Životopis

Julius Eker rođen je u mjestu Zaistovec, pokraj Križevaca (tada u Austro-Ugarskoj Monarhiji) u obitelji obrtnika Josipa Ekera, porijeklom iz Galicije. Nakon završene pučke (osnovne) škole i zanata u Križevcima, nakon povratka s bojišta Galicije u Prvom svjetskom ratu, otvara postolarski obrt u gradu Bjelovaru. Bio je istaknuti član međuratnog gradskog života, član HSS-a i esperantističkog društva te jedan od prvih članova Hrvatsko planinarskog društva Bilogora – podružnica Bjelovar.^{[nedostaje izvor]} U braku sa Štefanijom Eker (djevojački Trgovac), iz imućne bjelovarske obrtničke obitelji imao je kćer Mariju Eker (1921. – 2003.) – sudionicu NOB-a, logorašicu Stare Gradiške, novinarku i prevoditeljicu – koja se u svibnju 1945. udala za Josipa Manolića.

Eker je bio poznat kao pristaša HSS-a Vlatka Mačeka, ali je potajno simpatizirao komuniste s čijim se naukom susreo tijekom Prvog svjetskog rata na Istočnom bojištu u Galiciji. U prvoj polovici 1930-ih većina je komunista prikriveno djelovala u okviru lijevog krila HSS-a. Da bi Ekera 1935. primili u Komunističku partiju Jugoslavije, a u razdoblju od 1937. (do 1941.), kada se za područje Bjelovara i Križevaca, tada kotara u sastavu Savske Banovine osnivao Okružni komitet (OK) KPH, za njegovog tajnika (sekretara) izabran je Milan Bakić zvani Baja, a za članove OK KPH Andrija Katić, Franko Winter, Stevo Šabić i Julius Eker, te su uskoro do 1940. bili osnovani i Mjesni komiteti KPH za kotareve Križevce i Bjelovar, te se u bjelovarskom komitetu isticao upravo Eker.

U jednom od svojih boravaka u Parizu, Josip Broz Tito, tijekom 1936. (kako i u svom kasnijem svjedočkom iskazu, iz travnja i svibnja 1955., američkim istražiteljima potvrđuje emigrant Marijan John Markul) u jeku organiziranja internacionalnih brigada za odlazak u španjolski građanski rat, u kojima su među prvima uz Tita sudjelovali Josip Kopinič, Vlajko Begović, Vittorio Vidali i Božidar Maslarić kao instruktori Kominterne, ali i Ivan Srebrenjak zvani Antonov te Marijan Krajačić i Ivan Krajačić zvani Stevo, Herta Haas i dr., u čemu su materijalno sudjelovali u međunarodnoj crvenoj pomoći svi okružni komiteti KPJ, Tito kao član Balkanskog zemaljskog sekretarijata Kominterne, navodi karakteristike partijskog rada Okružnog komiteta KPH u Bjelovaru, te u svom izvještaju iznosi sljedeće:

"Razgovarao sam nekoliko puta s našim drugovima iz Bjelovara (najvjerojatnije Frankom Winterom). Uglavnom oni rade u HSS-u. Bjelovarski okrug je odnekada bio na lijevom krilu Radićeva pokreta. Oni su uspjeli sve mjesne organizacije HSS-a, mislim odbore, osigurati od utjecaja raznih reakcionarnih elemenata. Naši ljudi ne ulaze svugdje, naročito poznatiji, već pomažu ljevičarskih i demokratskim elementima da dođu na rukovodeći položaj. Iz tih organizacija se vrši pritisak na Mačeka i njegovu okolinu zbog reakcionarnih elemenata zbog pisanja Hrvatskog dnevnika o Španjolskoj itd."

Početak Drugog svjetskog rata, okupaciju Kraljevine Jugoslavije i uspostavu NDH dočekao u Bjelovaru, gdje su se odmah zaredala uhićenja komunista između 10. i 22. travnja 1941. godine, sam Eker je bio uhićen među prvima, negdje između 10. i 12. travnja 1941., zajedno s grupom od sedamdesetak „nepoćudnih osoba” koje su bile uhićene i zatvorene prema političkom kriteriju zbog njihove prokomunističke orijentacije i moguće djelatnosti usmjerene protiv novog režima. Uz Ekera su u logoru Danici bili zatvoreni Anka Butorac, aktivistica KPH koja je bila otprije uhićena od vlasti Banovine Hrvatske, nakon sudjelovanja u demonstracijama 10.kolovoza 1940., te su je premještali iz kaznionice u Lepoglavi, potom u Gospić, Jastrebarsko i naposlijetku u logor Danicu, zatim Mirko Bukovec, Milan Bakić zvani Baja, koji je uhićen 20. travnja 1941., da bi u logor Danicu bio doveden 5. svibnja 1941., te su ga ustaše kao komunista, pritom srpske narodnosti, sprovele dalje u logor kraj Gospića, odakle je u ljeto 1941., odveden na stratište Jadovno u Lici, gdje je i mučki pogubljen. Šandor Kiralj Pišta, Marija Gržetić zvana Maca, Željko Selinger i Ivica Hirschl sumnjičeni kao članovi KPH, te Franko Winter osumnjičen kao član Okružnog komiteta KPH, a Zlatko Prica iz Samobora osumnjičen kao simpatizer KPH. Naime, oni su prvo bili odvedeni u zatvor na Novoj Vesi u Zagrebu, odakle su ih dalje vlakom sprovodili uz naoružanu pratnju u sabirni logor Danica, pokraj Koprivnice, da bi na intervenciju uglednika iz HSS-a ipak bio pušten u rujnu 1941. godine. U međuvremenu dok su Eker i ostali bili zatočeni događale su se represalije prema srpskom stanovništvu, poput pokolja u Gudovcu, te su takvi događaji izazivali otpor lokalnog srpskog stanovništva novim vlastima NDH, u čemu im se nakon napada na Sovjetski Savez, 22. lipnja 1941., pridružuju komunisti u organiziranju Narodnooslobodilačkog pokreta, te su zbog takvih aktivnosti, krajem jeseni 1941. Ekera su uhitile vlasti NDH, ali je ovoga puta uhićene su i njegova supruga Štefanija Eker, kao i Marija Eker, on odveden u koncentracijski logor Jasenovac, dok su supruga i kćer prvo vrijeme bile zatvorene u logoru u Danici, a kasnije su prebačene u logor u Staroj Gradiški, odakle su Štefaniju Eker razmijenili u skupini u kojojje bio i Andrija Hebrang, dok je kćerka Marija Eker, na intervenciju Ekerova šogora, ujaka Franje Trgovca iz Bjelovara, koji je intervenirao kod ustaša, bila upućena u njemački radni logor u Austriji, gdje je docekala oslobođenje ulaskom jedinica Crvene Armije, te se u svibnju 1945., opet našla u Bjelovaru. Iako su partizanski parlamentari prilikom dogovora oko razmjene zarobljenika s ustašama spominjali i Ekera na listi za razmjenu za 23. rujna 1942., Eker je još tijekom 1942. godine ubijen u logoru Jasenovac, kao i Marijan Krajačić (koji je u ožujku 1942. stradao u Staroj Gradiški) te dr. zarobljenici.