Prijeđi na sadržaj

Škrge

Izvor: Wikipedija
Škrge jedne europske ribe (Esox lucius)
Kod ovog repatog vodozemca, možemo uočiti izvan tijela žbunjolike škrge

Škrga (u hrvatskom jeziku se češće koristi množina imenice "škrge") je organ, koji kod mnogih vodenih životinja (naročito kod riba) prenosi iz vode kisik, koji ide u krv. Ovakav oblik disanja se zove škržno disanje.

Škrge su često presvučene jednom veoma tankom i propusnom kožom, i u svojoj unutrašnjosti su spojene s posebnim venama ili praznim dijelovima tijela, gdje cirkulira krv. Leže na različitim mjestima u tijelu nekih životinja: kod crva i rakova na ekstremitetima, kod nekih vrsta školjki i morskih puževa u dijelovima usta, a kod riba u dijelu prednjeg želuca. One mogu biti uvučene u kožu, mogu biti ispod krečnjačkih dijelova ili na škržnom poklopcu. Škrge imaju različite oblike; mogu izgledati kao češalj, list ili su drvolike, pa čak žbunolike, zato da bi voda mogla ući i da bi škrge mogle prenijeti kisik. Kod riba, škrge su često u ružičastim i crvenim nijansama, zbog vena i arterija koje se nalaze ispod već spomenute kožice.

Škrge često pronalazimo kod riba i drugih životinja koje su se prilagodile životu u vodi (osim kitova i dupina, koji su naravno, sisavci), no i kod nekih kopnenih životinja, kao kod nekih vrsta kopnenih puževa (izuzetci su puževi koji dišu na pluća), kod školjki i drugih mekušaca, kod nekih vrsta morskih glista, kod rakova, naravno kod riba i kod larvi vodozemaca.

Životinjama koje dišu na škrge, kada se nađu izvan vode, se škržni listovi brzo osuše, jer se nisu prilagodili na suhim prostorima, no mogu se ugušiti i u vodi, kada udišu druge plinove, koji su otrovni za njih, kao i kada se istroši kisik otopljen u vodi.

Neke vrste riba i rakova su preko svojih posebnih evolucioniranja svoje škrge dobro razvile, pa mogu na kopno ostati duže vrijeme. Neke vrste, ipak, mogu čuvati količinu vode i iz nje "vaditi" kisik, i tako ostati duže vrijeme na kopnu. Škrge su organi koji su evolucijom potekli od traheja.