Krupnokljuni galeb
Krupnokljuni galeb | |
---|---|
![]() | |
Status zaštite | |
![]() Status zaštite: Najmanja zabrinutost (lc) | |
Sistematika | |
Carstvo: | Animalia |
Koljeno: | Chordata |
Razred: | Aves |
Red: | Charadriiformes |
Porodica: | Laridae |
Rod: | Larus |
Vrsta: | L. pacificus |
Dvojno ime | |
Larus pacificus Latham, 1801. | |
Podvrste | |
| |
Baze podataka | |
Krupnokljuni galeb (pacifički galeb, debelokljuni galeb; lat. Larus pacificus) vrlo je velik galeb, podrijetlom s australskih obala. Uobičajno boravi na područjima između Carnarvona na zapadu i Sydneya na istoku, iako je u nekim dijelovima jugoistoka postao rijedak, kao rezultat natjecanja s južnim galebom, koji se "sam uveo" tijekom 1940-ih.
Mnogo je veći od sveprisutnog srebrnastog galeba, ali ni približno toliko raširen. Pacifički galebovi obično su sami ili u parovima, lete oko obale, neprestano patroliraju visoko iznad obale ili se (ponekad) penju visoko na vjetru kako bi s velike visine bacili školjku ili morskog ježa na stijene.
Taksonomija[uredi | uredi kôd]
Pacifički galeb prvi je opisao engleski ornitolog John Latham 1801. godine uz pomoć crteža Thomasa Watlinga, gdje je lokalno ime zabilježeno kao Troo-gad-dill.[1] Njegov se specifični epitet odnosi na Tihi ocean.
Poznate su dvije podvrste: tipična vrsta L. p. pacificus s jugoistočne obale Tasmanije i L. p. georgii iz Južne Australije i Zapadne Australije.[2]
Opis[uredi | uredi kôd]
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/3/3e/Juvenile_pacific_gull.jpg/220px-Juvenile_pacific_gull.jpg)
Pacifički galebovi jedini su od velikih galebova u njihovom području rasprostranjenosti, osim povremenih južnih galebova. Duljina jedinki ove vrste može biti od 58 do 66 cm, a raspon krila im je od 137 to 157 cm.[3] Obično teže od 900 to 1180 grama. Ova je vrsta uglavnom bijela, tamnih krila i leđa i vrlo debelim (u usporedbi s drugim vrstama galebova), snažnim žutim kljunom s crvenim vrhom. Imaju žlijezde koje kroz nosnice izlučuju slanu vodu, što im omogućuje da piju vodu iz mora. Mlade ptice šareno-smeđe su boje po cijelom perju, a odraslo perje postižu tek postupno; do svoje četvrte godine, nakon čega je mladog pacifičkog galeba teško razlikovati od odrasle ptice.
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/f/fc/Adult_and_juvenile_pacific_gulls.jpg/220px-Adult_and_juvenile_pacific_gulls.jpg)
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/9/94/Juvenile_Pacific_Gull_in_flight.jpg/220px-Juvenile_Pacific_Gull_in_flight.jpg)
Od dvije podvrste, istočna vrsta preferira zaštićene plaže, dok se zapadna L. str. georgii obično nalazi čak i na izloženim obalama. Obje podvrste gnijezde se u parovima ili rastresitim kolonijama na obalnim otocima, praveći gnijezdo od trava i grančica na izloženom položaju i polažući dva ili tri šarena smeđa jaja.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ "Pacific Gull", native name "Troo-gad-dill". First Fleet Artwork Collection. The Natural History Museum. 2007. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. veljače 2009. Pristupljeno 15. kolovoza 2008.
- ↑ Gill, ur. 2019. Noddies, gulls, terns, auks. World Bird List Version 9.2. International Ornithologists' Union. Pristupljeno 24. lipnja 2019.
- ↑ Harrison, Peter, Seabirds: An Identification Guide. Houghton Mifflin Harcourt (1991), ISBN 978-0-395-60291-1
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
![]() | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Larus pacificus |
![]() | Wikivrste imaju podatke o taksonu Larus pacificus |