Mnogocvjetna dafina
| Mnogocvjetna dafina | |
|---|---|
 Plodovi Elaeagnus multiflora | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Rosales |
| Porodica: | Elaeagnaceae |
| Rod: | Elaeagnus |
| Vrsta: | E. multiflora |
| Dvojno ime | |
| Elaeagnus multiflora Thunb. | |
| Baze podataka | |
Mnogocvjetna dafina (goumi, lat. Elaeagnus multiflora) grmolika je biljka iz roda Elaeagnus, porodice Elaeagnacea, koja raste u Kini, Japanu te u Sibiru.
Opis[uredi | uredi kôd]
To je listopadni do polu-zimzeleni grm koji obično raste u zaobljenom obliku do 3 metra (10 stopa) visine. Poznat je po tome što ljeti daje jestive jarko crvene bobičaste plodove (koji podsjećaju na male trešnje) i ima sposobnost vezanja dušika te tako obogaćuje siromašna tla. Porijeklom je iz otvorenih šuma, šikara i šumskih rubova u Kini i Japanu. Mlade grančice prekrivene su smeđim ljuskama. Zreli jajoliki listovi (dugi do 2 inča, 5 cm.) tamnozeleni su odozgo, ali srebrno prošarani sitnim smeđim ljuskama odozdo. Mali, zvonoliki, srebrnasto-bijeli cvjetovi cvatu u proljeće (travanj - svibanj) s plodovima koji se pojavljuju ljeti (srpanj). Cvjetovi nisu osobito upadljivi, ali su ugodnog mirisa. Mali, jednosjemeni plodovi nalik bobicama (duguljaste koštunice do pola inča duge, 1 cm) ljeti sazrijevaju do upečatljive jarko crvene boje. Plodovi su prilično opori i ne smiju se jesti svježi s grma prije nego što postignu punu zrelost. Potpuno zreli plodovi su sočni, slatki i trpki i mogu se jesti svježi s grmlja, sušeni ili kuhani (pite ili konzerve). [1]
U Sjevernoj se Americi smatra invazivnom vrstom. Postoji i veći broj uzgojnih odlika.
Ljekovitost[uredi | uredi kôd]
Elaeagnus multiflora Thunb. je manje poznata biljna vrsta visokog nutritivnog i ljekovitog potencijala. Biljka sadrži brojne biološki aktivne spojeve. To je grm koji naraste do 3 m. Plod nalik na koštunicu, elipsoidan, dug do 1 cm, usađen na peteljke. Crvene je boje, sočan i kiselkast, a okusom podsjeća na crveni ribiz. Prema literaturi, plod trešnje sadrži ugljikohidrate, organske kiseline i aminokiseline te vitamin C, te biominerale, polifenole, flavonoide, karotenoide, klorofile i tokoferole, što pridonosi njegovoj visokoj nutritivnoj vrijednosti. Novi biotipovi ove vrste uzgojene u Poljskoj mogu se koristiti za proizvodnju funkcionalne hrane i izravnu konzumaciju. U Kini se, gdje je poznata kao goumi, koristi kao ljekovita biljka i prirodni lijek za kašalj, proljev, svrbež, gadne rane, pa čak i rak.[2]
Sastav plodova[uredi | uredi kôd]
Plodovi sadrže:
- 11 - 18% šećera
- 1,5 - 2,3 % organskih kiselina
- od 0,18 - 0,46 % pektina
- od 13,2 – 19 mg/100 g vitamina A
- 16 – 33 mg/100 g vitamina C ( po drugim izvorima do 118 mg%)
Sadrži i oko 0,3 - 0,5% tanina.[3] Sadrži još oko 68 mg/kg željeza,te dosta polifenolnih spojeva ( oko 285 – 765 mg %). Također plodovi su bogati aminokiselinama.[4] Sadrže 17 puta više likopena od rajčice.
Povijest[uredi | uredi kôd]
U Europu je unesen negdje oko 1850. godine (Nizozemska). Uzgojem ove voćne vrste prvi su se u Europi počeli baviti Francuzi oko 1877., no uzgoj se nije nikada proširio izvan jednog malog dijela francuske pokrajine Lorraine.[5] Propitivanje mogućnosti uzgoja u Rusiji počinje negdje nakon 1945. godine, no intenzivnije tek oko 2000. godine (iako su prve sadnice unešene u Rusiju još 1926.).[6] U Americi se uzgaja tek zadnjih 10 – 15 godina (prve sadnice uvezene su u SAD prije nekih 100 godina). U Kini i posebno Japanu goumi je već stoljećima uobičajena i vrlo cijenjena voćna vrsta.
-
E. multiflora -
E. multiflora
Sinonimi[uredi | uredi kôd]
- Elaeagnus edulis Siebold ex E.May
- Elaeagnus edulis Siebold ex Carrière
- Elaeagnus isensis Makino
- Elaeagnus jucundicocca2 Koidz.
- Elaeagnus longipes A.Gray
- Elaeagnus multiflora var. edulis (Siebold ex Carrière) C.K. Schneid.
- Elaeagnus multiflora var. multiflora
- Elaeagnus multiflora var. obovoidea C.Y.Chang
- Elaeagnus multiflora var. orbiculata Makino
- Elaeagnus multiflora var. ovoidea Makino
- Elaeagnus multiflora var. siphonantha (Nakai) C.Y.Chang
- Elaeagnus multiflora var. sulcata Makino
- Elaeagnus multiflora var. tenuipes C.Y.Chang
- Elaeagnus odoratiedulis Lavallée
- Elaeagnus rotundifolia Gagnaire
- Elaeagnus siphonantha Nakai
- Elaeagnus umbellata var. siphonantha
Dodatna literatura[uredi | uredi kôd]
- Jeanne Dericks-Tan, Gabriele Vollbrecht: Auf den Spuren der Wildfrüchte in Europa, Abadi Verlag, Alzenau 2009, ISBN 978-3-00-021129-4
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Missouri Botanical Garden, pristupljeno 9. lipnja 2024.
- ↑ The Bioactive Profile, Nutritional Value, Health Benefits and Agronomic Requirements of Cherry Silverberry, pristupljeno 9. lipnja 2024.
- ↑ http://referatu.net.ua/referats/7569/156885 Arhivirana inačica izvorne stranice od 16. srpnja 2017. (Wayback Machine) Pristupljeno 15.09.2015.
- ↑ ЛОХ ЗА КАЛИТКОЙ Pristupljeno 15.09.2015.
- ↑ Le Goumi un fruit naturalisé lorrain peu connu, Pristupljeno 12.10.2015.
- ↑ Гуми - лох многоцветковый, Pristupljeno 11.10.2015.